KARATE

Karate je umetnost prazne ruke, poreklom iz Indije i preneta preko Kine, Okinave i celog Japana dobila je dimenzije modernog, savremenog sportskog nadmetanja. Medjutim, osnovni principi karatea koji su negovali i stari Japanski ratnici – samuraji, nisu izgubili na snazi. Mnogo važnije od samih udaraca nogom i rukom, odbrane i napada, blokova i hvatanja jesu vrednosti koje pokušava da neguje svako savremeno društvo a koje postižemo vežbajuci karate kao put i opredeljenje.

Fenomen borilackih veština nastao je kao rezultat delovanja ljudskog instikta i iskustva, u cilju razvoja borilackih samoodrambenih sposobnosti. Smatra se da su izvorni principi azijskih borilackih veština nastali u Indiji gde su dalje nastavili da evoluiraju u složenije borilacke sisteme. Trag istorije golorukog borenja datira oko 2000 godine pre nove ere. Vekovima se u Indiji razvijala borilacka veština bez oružja, koja se na sanskritu nazivala vajramušti. Trece dete kralja Sugande zvao se Bodidarma (živeo 470-530 n.e.) koji se školovao i vaspitavao u budistickom manastiru. Da bi širio budizam zaputio se preko Himalaja prema Kini i došao do manastira Šaolin. Njegovim uticajem kasnije dolazi do sistematizacije vežbi i u njima se vec tada pojavljuju elementi tadašnjih borilackih veština. Uspostavljanjem trgovinskih odnosa Kine i Južnih ostrva Japana, narocito Okinave 1393, dolazi do širenja i razvoja kineskih borilackih veština. Pravi naziv KARA-TE što znaci umetnost prazne ruke, tadašnja borilacka veština je dobila 1929 od okinavljanskog majstora Gicin Funakošija.